Gran

Gran - obrt za logopedske usluge

Djeca odmalena najradije sudjeluju u zabavnim i spontanim aktivnostima, u kojima se učenje odvija prirodno, kroz igru. Gdje nema obaveza, a aktivnosti se biraju prema vlastitim interesima. Polaskom u školu učenje postaje obaveza i sa sobom za ruku vodi odgovornost. Za naučeno se dobiva nagrada u obliku pohvale, raznih simbola (kvačica, zvjezdica, smiješaka), dodataka (naljepnica, štambilja) i ocjena.

Uloga roditelja: 

  • zajedno s djetetom urediti dio za učenje (u dječjoj sobi ili zajedničkoj prostoriji odvojeno pregradom). Preporuča se da radni stol djeteta bude smješten na prozračnom i dobro osvijetljenom mjestu (svjetlo s lijeve strane), udaljenom od uređaja koji ometaju učenje (TV, mobitel, tablet). Važno je da se na stolu nalaze stvari koje dijete neposredno treba za učenje (knjige iz određenog predmeta, pribor za pisanje). Svi ostali dodatci i knjige neka se nalaze u blizini (na polici/ormariću).
  • postepeno navikavati dijete da sve obaveze vezane za školu obavlja u dijelu za učenje, svaki dan u približno slično vrijeme.
  • dogovoriti se s djetetom kada će se pisati domaća zadaća (po dolasku iz škole, nakon ručka, nakon odmora, nakon slobodnih aktivnosti i sl.). Uporno provoditi dogovor dok se ne uspostavi navika (npr. povratak iz škole – odmor – zadaća – igra, zabava).
  • djetetu treba pomoć oko planiranja i organizacije učenja (redovito pisanje domaćih zadaća, učenje gradiva neko vrijeme prije provjere znanja ili ispitivanja), a roditelj treba biti u toku s gradivom koje dijete uči. Nije dovoljno samo pitati dijete je li naučilo, treba pokazati interes za dječje obaveze i tako dati važnost djetetovom radu
  • kontrola učinjenog (obavezno pregledati domaće zadaće i/ili provjeriti dječje znanje).

 

Važno je procijeniti i dozirati razinu podrške koja u početnom školovanju mora biti prisutna i ne prepustiti dijete samom sebi prebrzo niti prenaglo. Ali, nije nužno neprekidno sjediti uz dijete dok uči ili piše zadaću. Bitna je podrška u započinjanju rješavanja, a kad dijete uhvati tempo neće mu trebati jednaka podrška za sve zadatke i tu je važno poticati samostalnost i samopouzdanje, za razliku od stvaranja ovisnosti o stalnoj roditeljskoj prisutnosti. Kod djeteta treba razvijati stav da je ono odgovorno za izvršavanje svojih obaveza. Roditelji po potrebi u tome pomažu, ali ne čine to umjesto djeteta.